Iako je od ovog dogadjaja proslo 14 ili 15 godina, jos uvijek je svjez u mojoj glavi. Mozda zbog toga sto je snazno uticao na moje opredjeljenje kako dalje ici kroz zivot. Danas kada razmisljam o tome, i dalje osjecam uzbudjenost i opet bih isto ucinila. Zato ovu pricu dijelim sa vama, i ona je tu da svakoga osnazi u njegovim strastima, jer kada strast izazove UVIJEK joj se prepustite, jer ne znate da li ce se vise takva ponoviti ;)
Zivjela sam sa mamom i sestrom koja je starija 5 godina od mene. Roditelji su rastavljeni nekoliko godina prije toga, tako da je zbog njegova posla u Libiji pocesto bio odsutan iz drzave. I kada je tu on je nas vidjao svega par dana. Uglavnom korektan odnos. Ipak, odrastala sam u manjku oceve paznje, medju dvije zene, majke koja je bila u kasnim 30-tim, sa svojim zivotom, gdje je svakako imala muskaraca, a i sestra je vec uveliko izlazila sa muskarcima. Cesto je u kuci bilo viska estrogena, zenskih tema, prica, arsina ponasanja. Ja kao ipak tada u ranom pubertetu zanimao sam se za curice, ali one su obicno tada brijale sa par godina starijim deckima. Nisam se brinuo, doci ce moje vrijeme. Kao sto rekoh odrastao sam kao svaki drugi djecak, ali sa dvije zene to je bilo ipak nesto drugacije. Na svakom dijelu kuce sminka ili od jedne ili od druge, donji ves, suknjice i haljinice. I jedna i druga su preferirale takvu odjecu, narocito u toku proljeca - ljeta. Ipak, nikad se nisam zanimala za takve poduhvate, da se zainteresujem oko zenskih stvari. Do tog ljeta...

To ljeto sestra je otisla prvo u psojetu rodbini u Svicarsku, a nakon 3 nedjelje ce na more 10 dana, a zatim svi kod nas u posjetu, a sestra logicno ostaje i priprema se za zavrsni razred gimnazije. Ljeto je bilo kisovito, nisam izlazila iz kuce, ponekad sa drugarima na fudbal, ili navecer u voznju biciklima, ako je vrijeme dobro. Smarala sam se kod kuce. Prolazili su dani, a svaki dan isti. Mama na posao u 8, kuci je u 5 popodne, a ja igram igrice na racunaru. Jedno jutro ona je bila u frci, kasnila je, i ves sa balkona je pokupila da ne pokisne i bacila doslovno na hodnik i rekla da ja to sortiram. Uglavnom je to bio sestrin ves koji je ostavila da se opere sto rjedje nosi, pa kada se vrati ona ce to podjeliti dvjema rodicama koje su moje vrsnjakinje, a losijeg su imovinskog stanja. Kada sam ustala, dok sam to sortirala, zastanem kod jedne bijele suknjice, sa crnim krugovima, koja se zove polka. Bila je leprsava, lagana, sa elsatinom, i reklo bi se malo iznad koljena. Prodjose me neki trnci, dok sam dirala suknjicu. Stala sam ispred ogledala i odmjerila se. Zanijemila sam... Zatim se trgnuh, sta ja ovo radim. Odustala sam od namjere i zavrsila posao i sjela za racunar. Mislila sam kako sam luda, imam srecu da sam rodjena kao musko, a ja posezem za suknjicom. Zatim pade mi na pamet kako bi tako da sam zensko imala i sise, krvarila svaki mjesec, peglala se oko obicnog izlaska vani sat vremena, zatim kako bi me muski ganjali, a zatim i jebali. Zamisljala sam se kako sirim noge, dok suknjica pada, a neki muskarac me pri tome jebe. Nasmijala sam se i nastavila sa igricama.

Proslo je par sati. Na TV-u sam naletjela na program Fashion TV gdje su manekenke nosile kolekciju suknji za ljeto. Kada sam vidjela polka suknjicu kako leprsavo leti oko djevojke, obli me talas toplote! To do tada nisam dozivjela. Samo sam rekla "uf jebote kako zenstveno", a zatim sjetila se dogadjaja od jutros. Ponovo mi se javi nagon da odem do sestrine sobe i pogledam suknjicu. Rekla sam sebi, pa to je samo probanje. Kratko, kao novu majcu kada probas. Otisla sam do sobe, otvorila regal uzela suknjicu. Svukla sam sorc koji je bio na meni, i pazljivo pocela navlaciti suknjicu na sebe. Nakon par sekundi navukla sam je i namjestila. Pomalo nespretno, ali ok za prvi put...

Obukla sam je, navukla sam je uz svoje noge i smjestila je na kukove. To je bilo to. Ona je dosla dokle treba. Bila je na kukovima. Prohodala sam par koraka, a leprsavost suknjice me je pratila. Dosla sam do ogledala i pogledala se. Osjecaji su bili svakojakvi, od uzbudjenja, preko straha, pa sve do ushicenja. Postala sam curica. Zensko sam na trenutak. To me je sve uz strah da mama nece uci u sobu, (iako je debelo bila na poslu) nagnulo da je cim prije svucem sa sebe, vratim gdje sam nasla, obucem sorc koji sam imala ranije na sebi i pravim se kao da se nista nije dogodilo. A dogodilo je se! Nesvjesno, iz znatizelje, na brzinu usla sam u zenski svijet, iako to nisam namjeravala. Obecala sam sebi da ovo vise nikada necu uciniti. Bar sam se nadala...

Naredni sati ili dani nisu bili kao ovi prije toga, jer okusila sam suknjicu. Ipak, preispitivala sam se, sta sam dobila, a sta izgubila time. Dobila sam to da sam probala, zapravo raskrinkala kako je upasti u suknjicu. To nije bilo samo skidanje znatizelje, vec ulazak u zenski svijet, jer razmisljala sam kako bi se ponasala kao curica na ulicama mog pitomnog grada. Pitala sam se sta bi mama rekla kada bih se nacrtala pred njom kao kcerkica. Mogu reci da sam taj dan izgubila svoju muskost, svoje djecacko doba. A bilo mi je 12 godina. Vrijeme kada sam iz djetinjstva trebala zakoraciti u teen doba, da budem mladi decko, spreman na flertovanje sa curama, trcanje za suknjicama, pa i podizanje tih suknjica. Medjutim, meni je tada samo bilo na umu kako da udjem u tu suknjicu opet, i opet. Pa da u suknjici mogu raditi sve ono sto radim u hlacicama. O tome da ce tada decki mene ganjati, nisam razmisljala.

Prolazili su dane, a djavo mi nije dao mira. Odlucila sam da bacim novcic i da ako padne na glavu obuci cu ponovo suknjicu, a ako padne na pismo necu je obuci. Novcic je padao tri puta uzastopno na pismo, ali to nisam zeljela prihvatiti. Odlucila sam popustiti izazovu, i opet navuci divno bijelu suknjicu sa crnim tockicama na sebe. To sam ucinila i nastavila hodati po sobi. Sjela bih, ustala, legla, okretala se u krug. Ovaj put sam uzivjela se u nju, i odlucila da ce ovo biti moj dnevni ritual. I zaista postao je. Naredni dani i tjedni su bili upravo ovakvii!

Bio je to samo obicni ljetni kisni dan. Bila sam sama u kuci cijeli dan. Nije mi mnogo trebalo da navucem suknjicu na svoje bokove. Suknjica je vec navikla se na moje bokove i smjestila je se. To su vec bili njeni bokovi, njen oslonac. Ona je proteklih tjedana pomirila se sa time da ce joj ti bokovi cesto, pa svakodnevno biti dom. Ona je se njima prilagodila. Malo je se rastegla za bokove klinca koji ipak ima nesto jacu gradju nego curice mojih godina za koje je namjenjena. No, ona se nije bunila. Bila je tu gdje jeste. Cak mislim da je bila i sretna, jer biti suknjica na bokovima djevojcice, to vec moze svaka suknjica, ali biti suknjica na bokovima decka, e to mogu samo rijetke suknjice. Ili nije do suknjice, do decka je. A i svaka curica i da ima samo jednu suknjicu u svom ormanu, ne oblaci je tako cesto kao ja. Ja sam bio izuzetak medju svim deckima iz kraja, mada nije mi padalo na pamet da to ikome kazem. Pa cak ni majci. Zbog te suknjice sve sam vise bio ubjedjen da sam zapravo curica, jer u suknjici su mnoge zenske stvari i arsini ponasanja postajali dio moje svakodnevnice. Tako sam piskila sjedeci na skoljki, kada sam sjedala na stolicu ili krevet u suknjici pazila sam kako sjedam i kako sjedim, kako ne bih "uslikala" nekoga. Tako reci navikavala sam se na te zenske norme ponasanja, da ne budem raskalasena, nevaspitana mala. Voljela sam pospremiti kucu, napraviti nesto rucka i pocistiti, jer to su sve zenski poslovi. Tako sam cinila iz dana u dan, i time u suknjici radila poslove koje mogu i u hlacama, ali suknjica me je osnazivala. Postala sam sasvim obicna djevojka.

Postati ta "obicna" djevojka trazilo je jos nesto jace, nesto bitnije da ucinim, kako bih ispitala teren sta ce najprije mama reci na to. Obzirom da sam to htjela zavrsiti prije dolaska sestre i gostiju, morala sam odluku donjeti brzo. Vec sutradan, odnosno svega par dana pred dolazak sestre kuci..