Noć 04.09.2019
02:55h
Sjedim na prozoru, palim cigaru, razmišljam, bliži se 05.09. i uzimam olovku i polako počinjem popunjavati prazninu na papiru, a usto izbacujem svaku emociju iz sebe od ljutnje,sreće do tuge. Tako dimim cigaru za cigarom i prisjećam se petog osmog i tih popodnevnih sati kada sam primio poruku od njega. Bio je to jedan od vrućih dana u Mostaru, a ja sam ležao pod klimom i otvorio Grinder, kad ono tamo poruka. Poruka od praznog profila, te pošto mi na profilu piše da ne odgovaram na poruke praznim profilima osim ako ne pošalju sliku prilikom javljanja, izgleda da je ipak čitao profil. U poruci slika tijela i xxx slika, prosjek... normala, nije loše, mislim se ajde šta fali pa se tako i upustih u priču sa njim. Momak dijasporac, porijeklom iz Sarajeva, u Mostaru je kratko, ne želi klasični sex za jednu noć, teži nečemu dugotrajnijem, upoznavanje pa šta bude, ono što i ja tražim. Odlučili smo da razmjenimo slike, on je prvi poslao.. normala fin momak, crn, fina brada, mućevan baš kakve volim i odlučim uzvratiti. Iznenađen, on me nahvali da sam lijep te predloži da se idemo provozati oko 21h. Nakon par sati kvalitetnog dopisivanja poče me hvatati nervoza, šta ako nije kao sa slike, šta ču ja sa strancem u autu, šta ako mi se ne svidi ili ja njemu.. Kako se bližilo dvrijeme sastanka bio sam sve nervozniji i nervozniji, počeo sam se premišljati da li da odem. Dođe i taj čas kada trebam poći.
Stigao sam malo ranije pa odlučim sjesti na obližnje stepenice dok čekam sivi Audi BH tablica. Zapalim cigaru povučem koji dim i pomislim joj šta ako ne voli cigare te brže bolje izgasih cigaru i pođoh ponovo da lupkam nogom od nervoze dok u daljini opažam sivi Audi kako se približava. Ulazim u auto i dok se rukujemo postiđeno bacih pogled ka njemu i skontam kako je ljepši i jebozovniji uživo. Nakon par progovorenih riječi već me počeo zezati za naglasak, dok smo već lagano izlazili iz grada. Tu me upita da li pušim, dok sam se pribojavao da mu kažem da pušim on me ponudi cigarom i nasmija se. Upita me upaljač i zapali u autu, taman lik po mom ćeifu, mislio sam neka peka sto drži do auta. Kroz priču oko veza saznam da je bio 6 godina u vezi i da je bio prevaren te ga je isti lik nastavio progagnjati nakon prekida. Tako smo legli jedan drugom i dok smo se uživili u priču shvatišmo da smo skoro na pola puta do mora, pa smo se odlučili okrenuti i vratiti se. Kada smo se okrenuli shvatili smo da se nismo ni upoznali, ne znamo si imena. Odlučim da to uradimo na zabavniji način, pogađati ćemo imena jedan drugome, ja ću otkriti prvo slovo svog imena da on pogađa i obrnuto. On je pogodio moje iz trećeg pokušaja, ja njegovo iz prvog kad zamisli ono zove se kao moj brat, a slučajno moje zanimanje je poput njegove sestre... da, da noć puna slučajnosti ili sudbine.. ili sam bar tada misio da je to sve suđeno. Nekako smo se vratili na temu momaka i veza, upitao sam ga šta očekuje od partnera. Ogovorio mi je da želi iskrenost i da ne sakriva emocije, a ja idiot baš takav sve direkt u sridu pomislih pa to sam ja brutalno iskren i emotivno zreo. Zamišljali smo i neki savršen trenutak, nekako smo se složili oko toga do u najsitniji detalj da bi to bila neka vožnja uz proplanak kraj mora u suton, uz kafu cigare i spojenih ruku. Uhhh ta idealna mašarija koju nikada neću ostvariti. U toku vožnje sam mu natuknuo da neću moći ostati dugo jer sam dobio posao i sutra mi je prvi radni dan. Dok je on planirao da poslije idemo nešto pojesti i kod njega u stan da prenoćimo, pa sutra da se skitamo po gradu zajedno. Na kraju smo se dogovorili da on odradi svoje obaveze koje ima pa ćemo nakon mog posla ići vani.
Da mogu vratiti vrijeme odmah bi to uradio, vratio bi se u taj trenutak i otišao sa njim, samo da vidim šta bi se desilo, da li bi se išta promijenilo... ali nažalost moram ostati u ovom sadašnjem trenutku i čekati, nadati se boljem. Na povratku ka kući uze mi ruku i čvrsto je stisnu, a ja se osjetih kao da sam na sedmom nebu, osjećao sam se toliko posebno da mi čak i sada dok ovo pišem izvuče osmijeh na lice. Čvrsto smo si držali ruke na mom butu te bi on s vremenom prelazio prstima ispod nogavica mojih bermuda i mazio me, a onda bi prešao na ruku te mazio predio ispod narukvice. Vozimo se i šutimo dok mu mazim ruku palcem i osjećam se kao da nekome pripadam, taj osjećaj ne mogu ni opisati jer ga ni sa kim nisam doživio do sada, a mnogi su se zadržali i duže. To je jednostavno jedan od trenutaka koji se pamte i ostaju duboko urezani u sjećanje, a ja se i danas budim i liježem sa tim momentom. Dok smo tako uživali poče pjesma „ Ko si ti“, a on me upita jel ovo može biti naša pjesma. Ja sav začušen ga upita, pa zašto? Zar ti ja kvarim život? No on odgovori ne naravno, nego je to tvoj posao kori nam kvari ovu noć, na što sam se nasmijao i prihvatio da to bude naša pjesma. Nakon toga sam ušutio i uživao u trenutku bio sam baš na sedmom nebu, dok mi on šutnju prekida pitanjem, šta ti je što si utihnu? Odgovorio sam mu jednostavno samo pjesmom Dine Merlina „Da šutiš“. Mislio sam se koji sam ja sretnik našao sam nekoga s kim mogu ovako da šutim. Nastavili smo priču oko Dine Merlina i njegovog koncerta gdje smo shvatili da smo na noć nove godine na Stradunu bili udaljeni 20m jedan od drugog... kakva jebeno nevjerovatna slučajnost na koncertu mog omiljenog izvođača na mom najomiljenijem mjestu i gradu... Hahaha znam zvuči smiješno sva ta slučajnost. Na izgled smo se upoznali slučajno, ali ko zna koliko je sudbina isprevrtala svijet da do tog susreta dođe.... a ja sam i to upropastio. Kako smo se približavali kući ja sam bio sve tužniji i nervozniji nego u toku dana kada sam isčekivao sastanak, samo ovaj put zbog toga što moram da pustim tu osobu i te ruke koje su me čvrsto držale. Kako smo došli već do kraja, na proširenje kraj moje kuće sinu mi ideja da zapalimo po još jednu prije nego što se rastanemo, kupovao sam vrijeme samo da bi ga još malo mogao vidjeti, dodirnuti, osjetiti njegovu prisutnost kraj sebe. Poželih ga poljubiti, ali oko nas prolaze auta i ljudi te nisam htio rizikovati da nas neko vidi. On samo izgovori „uhh kako bi te volio poljubiti“ a ja dok mahinalno gledam da li nas neko vidi padoh u njegov zagrljaj dok su nam se usne preplitale... još jedan trenutak kojeg pamtim i ne izlazi mi iz glave. Na samom izlasku iz auta mi reče šta mi radiš.... a ja sam rekao samo da me sačeka do sutra i dobit će još.
Rastali smo se kao da ćemo se vidjeti za par sati, ali nismo više nikada. Šetajući do kuće shvatio sam da sam se ljubio sa likom kraj kuće, prijatelja, porodice, komšija što je sasvim suprotno od onoga što sam, ali me nije bilo briga mislio sam ma to je taj. Došao sam kući i nastavili smo da pišemo do kasno u noć, on je već bio otišao spavati dok sam ja ostao budan cijelu noć jer nisam mogao spavati jer sam samo mislio o njemu i čitavoj noći petog augusta. Utučen i umoran sam otišao na posao ali i dalje sam bio sretan jer sam samo iščekivao kada če posao završiti da ga opet vidim, da držim te ruke i ljubim te usne. Završi se tako i prvi radni dan i sa osmjehom se vraćah kući dok sam pisao poruku kada čemo se vidjeti već me dočeka poruka od njega; „Izvini morao sam hitno nazad u Sarajevo, ali obećavam da sam opet brzo u Mostaru“. Nakon toga smo nastavili pisati i čuti se preko društvenih mreža, ali nije to dugo trajalo ja sam postajao sve zagrijaniji, ali je on veoma brzo ohladio.
Nakon mjesec dana evo sjedim pišem ovo, ne znam ni sam što ali izgleda olakšavam se na ovaj način... i dalje se pitam šta sam uradio, gdje sam pogriješio, ali izgleda neću nikada ni saznati jer mi uporno izbjegava odgovoriti na to pitanje. I dan danas se trznem kada vidim sivi Audi A3, pomislim oh to je on. Često i na samu vibraciju telefona nadam se da je on i da se nešto promjenilo, pogledam često i upaljač kojeg sam smjestio na vidno mjesto da imam i neku stvarno uspomenu da se ta noć desila, da upaljač je jedino što mi je ostalo. Upaljač koji je stao u toj noći kao i mi, možda je i to bio neki znak samo nisam shvatao. Svaki dan kada prođem kraj tog proširenja se okrenem i pogledam da li me čeka, neka luda nada me drži i dalje, ali ne on je nastavio dalje, samo ja ne razumijem sebe.. šta mi se to događa pa ne mogu nastaviti dalje, nije se ništa pretjerano ni desilo ali ja i dalje samo razmišljam o petom augustu.
02:55h
Sjedim na prozoru, palim cigaru, razmišljam, bliži se 05.09. i uzimam olovku i polako počinjem popunjavati prazninu na papiru, a usto izbacujem svaku emociju iz sebe od ljutnje,sreće do tuge. Tako dimim cigaru za cigarom i prisjećam se petog osmog i tih popodnevnih sati kada sam primio poruku od njega. Bio je to jedan od vrućih dana u Mostaru, a ja sam ležao pod klimom i otvorio Grinder, kad ono tamo poruka. Poruka od praznog profila, te pošto mi na profilu piše da ne odgovaram na poruke praznim profilima osim ako ne pošalju sliku prilikom javljanja, izgleda da je ipak čitao profil. U poruci slika tijela i xxx slika, prosjek... normala, nije loše, mislim se ajde šta fali pa se tako i upustih u priču sa njim. Momak dijasporac, porijeklom iz Sarajeva, u Mostaru je kratko, ne želi klasični sex za jednu noć, teži nečemu dugotrajnijem, upoznavanje pa šta bude, ono što i ja tražim. Odlučili smo da razmjenimo slike, on je prvi poslao.. normala fin momak, crn, fina brada, mućevan baš kakve volim i odlučim uzvratiti. Iznenađen, on me nahvali da sam lijep te predloži da se idemo provozati oko 21h. Nakon par sati kvalitetnog dopisivanja poče me hvatati nervoza, šta ako nije kao sa slike, šta ču ja sa strancem u autu, šta ako mi se ne svidi ili ja njemu.. Kako se bližilo dvrijeme sastanka bio sam sve nervozniji i nervozniji, počeo sam se premišljati da li da odem. Dođe i taj čas kada trebam poći.
Stigao sam malo ranije pa odlučim sjesti na obližnje stepenice dok čekam sivi Audi BH tablica. Zapalim cigaru povučem koji dim i pomislim joj šta ako ne voli cigare te brže bolje izgasih cigaru i pođoh ponovo da lupkam nogom od nervoze dok u daljini opažam sivi Audi kako se približava. Ulazim u auto i dok se rukujemo postiđeno bacih pogled ka njemu i skontam kako je ljepši i jebozovniji uživo. Nakon par progovorenih riječi već me počeo zezati za naglasak, dok smo već lagano izlazili iz grada. Tu me upita da li pušim, dok sam se pribojavao da mu kažem da pušim on me ponudi cigarom i nasmija se. Upita me upaljač i zapali u autu, taman lik po mom ćeifu, mislio sam neka peka sto drži do auta. Kroz priču oko veza saznam da je bio 6 godina u vezi i da je bio prevaren te ga je isti lik nastavio progagnjati nakon prekida. Tako smo legli jedan drugom i dok smo se uživili u priču shvatišmo da smo skoro na pola puta do mora, pa smo se odlučili okrenuti i vratiti se. Kada smo se okrenuli shvatili smo da se nismo ni upoznali, ne znamo si imena. Odlučim da to uradimo na zabavniji način, pogađati ćemo imena jedan drugome, ja ću otkriti prvo slovo svog imena da on pogađa i obrnuto. On je pogodio moje iz trećeg pokušaja, ja njegovo iz prvog kad zamisli ono zove se kao moj brat, a slučajno moje zanimanje je poput njegove sestre... da, da noć puna slučajnosti ili sudbine.. ili sam bar tada misio da je to sve suđeno. Nekako smo se vratili na temu momaka i veza, upitao sam ga šta očekuje od partnera. Ogovorio mi je da želi iskrenost i da ne sakriva emocije, a ja idiot baš takav sve direkt u sridu pomislih pa to sam ja brutalno iskren i emotivno zreo. Zamišljali smo i neki savršen trenutak, nekako smo se složili oko toga do u najsitniji detalj da bi to bila neka vožnja uz proplanak kraj mora u suton, uz kafu cigare i spojenih ruku. Uhhh ta idealna mašarija koju nikada neću ostvariti. U toku vožnje sam mu natuknuo da neću moći ostati dugo jer sam dobio posao i sutra mi je prvi radni dan. Dok je on planirao da poslije idemo nešto pojesti i kod njega u stan da prenoćimo, pa sutra da se skitamo po gradu zajedno. Na kraju smo se dogovorili da on odradi svoje obaveze koje ima pa ćemo nakon mog posla ići vani.
Da mogu vratiti vrijeme odmah bi to uradio, vratio bi se u taj trenutak i otišao sa njim, samo da vidim šta bi se desilo, da li bi se išta promijenilo... ali nažalost moram ostati u ovom sadašnjem trenutku i čekati, nadati se boljem. Na povratku ka kući uze mi ruku i čvrsto je stisnu, a ja se osjetih kao da sam na sedmom nebu, osjećao sam se toliko posebno da mi čak i sada dok ovo pišem izvuče osmijeh na lice. Čvrsto smo si držali ruke na mom butu te bi on s vremenom prelazio prstima ispod nogavica mojih bermuda i mazio me, a onda bi prešao na ruku te mazio predio ispod narukvice. Vozimo se i šutimo dok mu mazim ruku palcem i osjećam se kao da nekome pripadam, taj osjećaj ne mogu ni opisati jer ga ni sa kim nisam doživio do sada, a mnogi su se zadržali i duže. To je jednostavno jedan od trenutaka koji se pamte i ostaju duboko urezani u sjećanje, a ja se i danas budim i liježem sa tim momentom. Dok smo tako uživali poče pjesma „ Ko si ti“, a on me upita jel ovo može biti naša pjesma. Ja sav začušen ga upita, pa zašto? Zar ti ja kvarim život? No on odgovori ne naravno, nego je to tvoj posao kori nam kvari ovu noć, na što sam se nasmijao i prihvatio da to bude naša pjesma. Nakon toga sam ušutio i uživao u trenutku bio sam baš na sedmom nebu, dok mi on šutnju prekida pitanjem, šta ti je što si utihnu? Odgovorio sam mu jednostavno samo pjesmom Dine Merlina „Da šutiš“. Mislio sam se koji sam ja sretnik našao sam nekoga s kim mogu ovako da šutim. Nastavili smo priču oko Dine Merlina i njegovog koncerta gdje smo shvatili da smo na noć nove godine na Stradunu bili udaljeni 20m jedan od drugog... kakva jebeno nevjerovatna slučajnost na koncertu mog omiljenog izvođača na mom najomiljenijem mjestu i gradu... Hahaha znam zvuči smiješno sva ta slučajnost. Na izgled smo se upoznali slučajno, ali ko zna koliko je sudbina isprevrtala svijet da do tog susreta dođe.... a ja sam i to upropastio. Kako smo se približavali kući ja sam bio sve tužniji i nervozniji nego u toku dana kada sam isčekivao sastanak, samo ovaj put zbog toga što moram da pustim tu osobu i te ruke koje su me čvrsto držale. Kako smo došli već do kraja, na proširenje kraj moje kuće sinu mi ideja da zapalimo po još jednu prije nego što se rastanemo, kupovao sam vrijeme samo da bi ga još malo mogao vidjeti, dodirnuti, osjetiti njegovu prisutnost kraj sebe. Poželih ga poljubiti, ali oko nas prolaze auta i ljudi te nisam htio rizikovati da nas neko vidi. On samo izgovori „uhh kako bi te volio poljubiti“ a ja dok mahinalno gledam da li nas neko vidi padoh u njegov zagrljaj dok su nam se usne preplitale... još jedan trenutak kojeg pamtim i ne izlazi mi iz glave. Na samom izlasku iz auta mi reče šta mi radiš.... a ja sam rekao samo da me sačeka do sutra i dobit će još.
Rastali smo se kao da ćemo se vidjeti za par sati, ali nismo više nikada. Šetajući do kuće shvatio sam da sam se ljubio sa likom kraj kuće, prijatelja, porodice, komšija što je sasvim suprotno od onoga što sam, ali me nije bilo briga mislio sam ma to je taj. Došao sam kući i nastavili smo da pišemo do kasno u noć, on je već bio otišao spavati dok sam ja ostao budan cijelu noć jer nisam mogao spavati jer sam samo mislio o njemu i čitavoj noći petog augusta. Utučen i umoran sam otišao na posao ali i dalje sam bio sretan jer sam samo iščekivao kada če posao završiti da ga opet vidim, da držim te ruke i ljubim te usne. Završi se tako i prvi radni dan i sa osmjehom se vraćah kući dok sam pisao poruku kada čemo se vidjeti već me dočeka poruka od njega; „Izvini morao sam hitno nazad u Sarajevo, ali obećavam da sam opet brzo u Mostaru“. Nakon toga smo nastavili pisati i čuti se preko društvenih mreža, ali nije to dugo trajalo ja sam postajao sve zagrijaniji, ali je on veoma brzo ohladio.
Nakon mjesec dana evo sjedim pišem ovo, ne znam ni sam što ali izgleda olakšavam se na ovaj način... i dalje se pitam šta sam uradio, gdje sam pogriješio, ali izgleda neću nikada ni saznati jer mi uporno izbjegava odgovoriti na to pitanje. I dan danas se trznem kada vidim sivi Audi A3, pomislim oh to je on. Često i na samu vibraciju telefona nadam se da je on i da se nešto promjenilo, pogledam često i upaljač kojeg sam smjestio na vidno mjesto da imam i neku stvarno uspomenu da se ta noć desila, da upaljač je jedino što mi je ostalo. Upaljač koji je stao u toj noći kao i mi, možda je i to bio neki znak samo nisam shvatao. Svaki dan kada prođem kraj tog proširenja se okrenem i pogledam da li me čeka, neka luda nada me drži i dalje, ali ne on je nastavio dalje, samo ja ne razumijem sebe.. šta mi se to događa pa ne mogu nastaviti dalje, nije se ništa pretjerano ni desilo ali ja i dalje samo razmišljam o petom augustu.
